Olga Bragina: možda će netko…

***

možda će netko pročitati moje stihove za sto godina
i saznati kako sam te voljela
a evo nijednom nisam skuhala boršč sve vrijeme itako pišem pjesme
to mi je glavni posao
a napraviti štogod korisno skuhati boršč zaraditi novac
zbog ljubavi bilo je moguće i ne samo ono što je ugodno činiti
bilo je moguće ne svoditi se samo na riječi
no nisam razumjela kakav je to svijet
u mojem svijetu sve je uvijek bilo logično
riječi su uvijek značile ono što se podrazumijevalo
prije mi je uvijek dostajalo riječi
potom su skončale može ih se miješati
po volji ali čemu
po svoj prilici nitko neće saznati kako sam te voljela
ni sama nisam znala kako to obično biva
u svakidašnjoj stvarnosti ručnoga pranja
nisam razumjela kakav je to svijet
psihijatrijska bolnica nazvana Ganuškinova za prozorom
starice u kožusima sumornim mrtvačkim korakom
lutale su dvorištem ovamo-onamo gledala sam kroz prozor
huligani u dvorištu nabacivali su se bocama
susjede su prešetavale pse malih pasmina
alkoholičari u razgovoru diskutirali su o Platonu
ili Sokratu ne sjećam se točno o kome zatim su u proljeće iščeznuli svi
pojavili su se crno-bijeli mačići rekao si: «oni su preživjeli zimu»
odgovorila sam: «no pa to je dobro» i osmjehnula im se

Воздух: 2018, №37