Dmitrij Volček: Zbilo se to…

***
 
Zbilo se to u lenjingradskom tramvaju
U lipnju 1973. godine
Bilo mi je tada devet
 
A što, što se zbilo?
 
Pa gotovo ništa:
u bezizlaznoj gužvi
pozadi je stajao nekakav tip u sakou,
i odjednom,
dok sam razmišljao o Walteru Scottu,
protreslo ga je
 
Tresao se, baš kao udaren strujom,
Valovi drhtaja lutali su sovjetskim tijelom,
Možda je bio epileptičar
Ili je navukao malariju u Kongu
 
Drhtao je kao klen pod sjekirom drvosječe
I vjerojatno je uskoro umro.
 
Ali ja sam bio tako mlad i jebalo mi se za starce, njihove bolesti i bijedne
smrti.
 
Susjeda s ljetnikovca zvala me «francuski momčić»
Radila je u teatru glazbene komedije
I mnogošta je shvaćala
 
I evo sada, 43 godine nakon,
sjećam se kako je drhtao pritisnuvši se k meni
učeniku drugoga razreda
škole broj 105 s pojačanim predavanjima engleskoga jezika
imena Heroja Sovjetskog Saveza Ivana Grigorjeviča Ljadova
 
Samo u jednoj bitci pod gradom Kobilinom skupa sa svojom posadom
uništio je 1 tenk i 5 artiljerijskih topova.
 
Sjećam se njegova drhtanja,
pijan, u kineskoj četvrti Pariza,
na dan pokopa Michela Butora

Воздух: 2016, №3-4